Anđela neće doći

Neš ti sramote. Žena ima gust raspored a mi odma dobili rijetku stolicu.

Ali Anđela neće doći. Odjeknulo kao Grički top u podne. Mam su se ptice uznemirile kao da nailazi prirodna katastrofa, psi su se sakrili u hladna stubišta, čak su i mravi prekinuli golubovima krasti mrvice kruha na glavnom trgu. Tišina je prožela svaki kutak lijepe naše, ptice više ne pjevaju, samo se čuje lelek i plač u daljini. Vijest je odjeknula silom atomske bombe bačene na Nagasaki. Samo Nagasaki su ponovno izgradili a Hrvatska je osramoćena zauvijek. Zauvijek ljudi. Prokleti smo i nema nam spasa.

Sramota! O Bože, koja sramota!

U toj pomahnitaloj katastrofičnoj sramoti, promaklo nam je da imamo najbolje jedriličare na Mediteranskim igrama, jerbo, bolje biti osramoćen nego ponosan.

O kuku lele, jadno nam se vidi. Svi se ustrčali ko kokoši u kokošinjcu usred kolovoza na podnevnoj žegi. Novinari odmah izračunali zaradu na širenju vijesti do kraja tekuće godine jer ovo je ipak vijest. Ono, vijest. Haloooo. Toliko smo osramoćeni da ćemo tražiti od EU da nas izbrišu…. Ne , ne, da prekriže našu zvjezdicu i označe flourescentnom narančastom – ovdje je trebala biti jedna mala zemlja sa Balkana. Zamoliti ćemo Leksikografski zavod Hrvatske da nas izbriše iz Velikog atlasa svijeta i Google Earth da napravi cenzuru iznad naše zemlje.

A negdje na sjeveru starog kontinenta u hladno uređenoj prostoriji….

Anđela, jebate, zašto je porasla tiraža papirnatih medija na Balkanu?

Gdje? Kad?

Pa eto, javio nam neki Jutarnji list da oće podijeliti tiražu sa glavnom zvijezdom.

Ko je zvijezda?

Pa ti Anđela jebate Hitler. Evo ga, tu si u badiću, tu grliš nekog rupičastog lika , Milanovich ispod piše. Ođe si na nekom grobu, Franjo, Franjo… al nije papa.

Herbert, jel se ti sprdaš sa menom?

Anđela, jeba te lik. Pa eto, ođe, vidi.

Ah, opet ovi Hrvati, pun mi ih je šlauf oko struka i debela guzica i češe me pupak iznutra od averzije na njih. Deder, nazovi Tanjug i reci da imam u ponedjeljak pun kurac posla i da mi se ne skače na njihovom trgu na nekog napuhnutog lika koji brka hrvatski i talijanski porezni zakon i ne ždere bofl roba iz Lidla koju kupujemo za mog pesa.

Nije Tanjug Anđelka, Hina je.

Ma sve je to isti kurac. Ćevap, sarma, štrukl, burek. Balkansko je.

Dobro Anđela, evo idem javiti.

E da, i reci onom nekulturnom Milanoviću da ću doći neki drugi dan… i dodaj mi taj balkanski tisak, tera me od ovih datulja iz Lidla a lijepo sam rekla da neću jest ta sranja koja dilamo u istočnu europu.

I tako danas osvane vijest – Zauzeta sam, da nisam, rado bi došla.

I eto, hrvaski prenapačeni narod ipak nije osramoćen. Ptice su poletjele, psi teraju mačke po dvorištima, mravi veselo trčkaraju naokolo, Milan se šepuri sa svojim rupicama na licu, jedino spličani imaju antiterorističku vježbu koju u ovom čumezu vjerojatno nitko nije ni primjetio.  E da, i imamo Hrvatsku. Bar još koji dan. Samo našu. Imamo i cca 20 nestalih maloljetnika, Čehe u kanuima koji plutaju po Jadranu, pomahnitalog Bogdana u Splitu, prodaju Hajduka. Jebeš tebe Anđela.