Kako je nekada davno rekao drug Šojić – „Drugovi, dolazi vreme
reorganizacije, transformacije i sistematizacije!“. Ne da dolazi, nego je
odavno došlo. U mom preduzeću već davno. Do jučer sam se i sama čudila ko pura
dreku zašto tvrtke otpuštaju svoje djelatnike, pa onda zapošljavaju studente
ili plaćaju vanjske suradnike. No nakon što sam uporno pokušavala jednog
djelatnika potaknuti da izvrši jedan, samo jedan zadatak u osmosatnom radnom
vremenu i nakon što mi to nije pošlo za rukom, shvatila sam da ima hebenu sreću
što sam mu samo kolegica a ne i poslodavac jer bi na njegovom mjestu odavno
sjedio nadobudan student, nabrijan tehnološlim znanjem i ostacima THC-a od
sinoć koji mu još bauljaju po moždanim nitima i krešu po elektro-signalima za
budnost i hiperaktivnost. I koliko god to zvučalo grdo, ali treba nam, treba
nam.
Često se pitamo u toj svoj transformaciji i reorganizaciji –
Kuda ide ovaj svijet?! Ide u spolni organ susjedove mame, ukratko. I nema sad tu
više neke prevelike diskusije, razmatranja i pameti. U jednom segmentu našeg
postojanja smo dostigli inteligenciju kiborga a u drugom još uvijek vjerujemo u
bajke, vile i čarobnjake. U istoj zgradi, u sjevernom krilu kloniraju ljude, u
južnom zazivaju kišu i boginju plodnosti plesom oko kamina. Ameri pametuju na
svoj klasičan retardo-debilan način (Colombo jebem te radoznala), Kinezi šute,
rade ko mravi i preuzimaju svjetsku ekonomiju i polako ali sigurno, zajedno s obrezanima
rade na „Novom svjetskom poretku“.
Isto tako, imamo svoj hram u koji se možemo doći moliti i
gdje su svi ljudi pod suncem isti. No, narkomani i lopovi ovdje će uvijek naći
oprost, a neplodni parovi osudu što im je ikada uopće palo na pamet poželjeti
dijete a „majka priroda“ im taj zadatak nije namijenila. Koji zadatak je
priroda namijenila narkomanu koji u nedostatku dopa vlastitoj materi krade iz
novčanika, još nisam dokučila. U kojoj su to kategoriji oni koji idu na umjetne
oplodnje ako znamo da je crkva dala oprost čak i Sv. Pelagiji koja je bila
profesionalna prostitutka a zaslužila je
titulu svetosti. Valjda imam prenizak IQ i totalni nedostatak duhovne
inteligencije a vjerojatno i preslab digestivni sustav kako bi ovo mogla
svariti i shvatiti. U tom svom poštivanju Majke sve Prirode i jedinog nam Oca,
isti taj hram će, nakon što je u znaku ljubavi i mira iz pete isrkao i zalijepio
hračak jednom takvom paru – ne možete
dobiti blagoslov da odete na umjetnu oplodnju!!! – posred lica, bezočno i bez
imalo srama pet minuta poslije zbrojao košaricu milodara i isfinancirao župniku
Anti novi Merđo, koji je s istim tim Merđom pokupio priležnicu, nategnuo je na
zadnjem sjedištu svoga auta i pojeo Livanjskog pršuta, sasvim smetnuvši s uma
da je Veliki Petak. Valjda je Majka poslala fax da je to sasvim ok. Mislim, i
oni idu tehnološki prema naprijed. Nije to više ona srednjovjekovna ustanova
koja linčuje ljude. Ali samo zato jer imaju fax. Ili zato što je Anto župnik.
Eh, jebiga, sad više nisam sigurna. No, ja ću ko' moj sused narkić. On se
uneredi ko' stoka, pokrade susedu i dućan ispred zgrade, pa onda kad ga
popusti, ode kod župnika Jure cmoljit za oprost. I tako svaki drugi dan.
Ispovijed, dvije, tri molitve i on je sasvim čist i grijesi su mu oprošteni.
Ode i ja danas nakon 20-ak umjetnih plodnji isto zatražiti oprost. Sigurna sam
da ću ga dobiti i danas i sljedeći put. I da, imao je onaj mali pravo koji je
rekao - Kad sam bio mali, molio sam Boga da mi da bicikl. Kad sam malo
odrastao, shvatio sam da to tako ne funkcionira, pa sam ukrao bicikl i molio za
oprost.
Jučer eto, uslijed potresa, isplivao otok. Alo ljudi,
cijeli otok. Turisti odma' pohrlili na last minute stranice, mahnito kupujući
avio-karte pa da vide to svjetsko čudo. Čudno, baš ovih dana, kada bi trebali
dobiti neke konkretnije informacije recimo o tome koliko će nas godina hebanja od strane mile nam EU koštati zahebancija s njima, otok skrene pažnju. Bez obzira što
je jedan takav 2012. isplovio u Crvenom moru ispred Jemena i jedan 2011. pred
Božić ispred Španjolske obale. No tada nije bilo Milinovićevih sranja koje sad
nekak' treba gurnut pod tepih kako ga netko nebi zagutio slučajno ga ugledavši
kako po skrivečki pokušava pretrčati put od automobila do ulaza u Banske Dvore.
Nije bilo sjednica vlade na kojem se već danima priča o „Lex Perković“. O majke
ti mile. Ovo ko' da je župnik Ante pisao bajku za malu djecu. I to mi je u
istoj kategoriji kad narkomane veličate a neplodne mlatite lopatom. Neka
ubojica ovdje odleži godinu, dve! Nema nama što Europa govoriti koliko će naši
ljudi i gdje izdržavati kaznu!!! Ljudi? Tko je u cijeloj ovoj priči točno
čovjek. Ubojica? Idiot koji mu neće sljepit kaznu da mu se drek u guzici stisne?
Ili mi, koji pušimo priče o uskrslim otocima i svjetlećim predmetima a nisu
žarulje? E da. Ovo o lebdećim otocima. Inače je to sasvim normalna geološka
pojava koja se obično pojavi nakon svakog većeg potresa koji se dogodio iznad
tektonskih ploča koje zapnu jedna pod drugom.
Ah, kad smo kod tih svjetlećih predmeta. Zar zaista još
postoji netko u našoj državi tko vjeruje u Međugorje na ovaj način kako ga
tamošnji stanovnici prikazuju? Da se razumijemo. Ne vrijeđam ničiju vjeru ili
nevjeru. Ne ulazim u rasprave postoji li nešto, da li se ikada ukazuje, ima li
netko moć vidjeti nešto što drugi ne vide. Ne osporavam čuda koja ni danas nisu
ničime objašnjena. Ne kažem da ne postoje i da smo još daleko od toga da nam
sve na ovom svijetu bude shvatljivo i bisto. Ali brate mili, ovo je pre ali presmiješno.
Nema šanse da kod nas nešto bude normalno. Recimo, da netko dobije stigme
naočigled svima, što je katolička crkva proglasila čudom i što i jest čudo. Da
se nečiji leš nakon smrti ne raspadne, nego ostane netaknut. Pogotovo ako se
radi o vidjelici Majke Božje. Meni ova Vicka već sad smrdi, a ne znam kako će
kad cepikne tek da vonja. U svakom slučaju, čestitam im na genijalnom biznisu,
Hercegovci su tu uvijek bili nekako vodeća narodna skupina i tu im skidam kapu.
Mada, sve se bojim što mi moglo biti s onim Kerumovim kipom na Marjanu. Možda
cijeli Split bude osvjetljen poput scene iz serije Malcolm in the middle kada
nestašnji dječarci pripreme vatromet sa šećerom na kraju u obliku rakete Komodo
3000. I gledajući svu tu sprdačinu oko flourescentne boje kipa, braće Trotter i
prepucavanja Hrvata po raznim forumima, mogu samo reći - Ne znam dali Bog
postoji, ne mogu tvrdi niti da ne postoji, niti isključujem mogućnost da
postoji, ali bilo bi bolje za njegov ugled da ne postoji. Definitivno.
Ja se dam okladiti da 99% hrvatske nacije ne zna nabrojati
svih sedam svjetskih čuda a kamoli bar pet priznatih čuda od strane Katoličke crkve.
Al' svi se znaju čuditi. Čudna li čuda. Ili kako pametni kažu.Čuda se ne
događaju u suprotnosti s prirodom, nego samo s onim što im podrazumijevamo pod
prirodom. Čuda se događaju svakog dana; promijeni svoje mišljenje o tome šta je
čudo i vidjet ćeš ih svuda oko sebe. U bačvi vina skrivena su mnoga čuda. E ova
zadnja je fakat istinita. Nakon svog zadnjeg pijanstva, moja kuja je imala tri
oka, devet nogu i pjevala je nešto od Rozge. A ja takav skeptik! Fuj me bilo!
Fuj! Sad se sramim i idem. Na ispovijed. Najboljoj prijateljici. Uz čašu vina.
