Otoci koji izranjaju, kipovi koji svijetle i ostala svjetska čuda

Kako je nekada davno rekao drug Šojić – „Drugovi, dolazi vreme reorganizacije, transformacije i sistematizacije!“. Ne da dolazi, nego je odavno došlo. U mom preduzeću već davno. Do jučer sam se i sama čudila ko pura dreku zašto tvrtke otpuštaju svoje djelatnike, pa onda zapošljavaju studente ili plaćaju vanjske suradnike. No nakon što sam uporno pokušavala jednog djelatnika potaknuti da izvrši jedan, samo jedan zadatak u osmosatnom radnom vremenu i nakon što mi to nije pošlo za rukom, shvatila sam da ima hebenu sreću što sam mu samo kolegica a ne i poslodavac jer bi na njegovom mjestu odavno sjedio nadobudan student, nabrijan tehnološlim znanjem i ostacima THC-a od sinoć koji mu još bauljaju po moždanim nitima i krešu po elektro-signalima za budnost i hiperaktivnost. I koliko god to zvučalo grdo, ali treba nam, treba nam.

Često se pitamo u toj svoj transformaciji i reorganizaciji – Kuda ide ovaj svijet?! Ide u spolni organ susjedove mame, ukratko. I nema sad tu više neke prevelike diskusije, razmatranja i pameti. U jednom segmentu našeg postojanja smo dostigli inteligenciju kiborga a u drugom još uvijek vjerujemo u bajke, vile i čarobnjake. U istoj zgradi, u sjevernom krilu kloniraju ljude, u južnom zazivaju kišu i boginju plodnosti plesom oko kamina. Ameri pametuju na svoj klasičan retardo-debilan način (Colombo jebem te radoznala), Kinezi šute, rade ko mravi i preuzimaju svjetsku ekonomiju i polako ali sigurno, zajedno s obrezanima rade na „Novom svjetskom poretku“.

Isto tako, imamo svoj hram u koji se možemo doći moliti i gdje su svi ljudi pod suncem isti. No, narkomani i lopovi ovdje će uvijek naći oprost, a neplodni parovi osudu što im je ikada uopće palo na pamet poželjeti dijete a „majka priroda“ im taj zadatak nije namijenila. Koji zadatak je priroda namijenila narkomanu koji u nedostatku dopa vlastitoj materi krade iz novčanika, još nisam dokučila. U kojoj su to kategoriji oni koji idu na umjetne oplodnje ako znamo da je crkva dala oprost čak i Sv. Pelagiji koja je bila profesionalna prostitutka a  zaslužila je titulu svetosti. Valjda imam prenizak IQ i totalni nedostatak duhovne inteligencije a vjerojatno i preslab digestivni sustav kako bi ovo mogla svariti i shvatiti. U tom svom poštivanju Majke sve Prirode i jedinog nam Oca, isti taj hram će, nakon što je u znaku ljubavi i mira iz pete isrkao i zalijepio hračak  jednom takvom paru – ne možete dobiti blagoslov da odete na umjetnu oplodnju!!! – posred lica, bezočno i bez imalo srama pet minuta poslije zbrojao košaricu milodara i isfinancirao župniku Anti novi Merđo, koji je s istim tim Merđom pokupio priležnicu, nategnuo je na zadnjem sjedištu svoga auta i pojeo Livanjskog pršuta, sasvim smetnuvši s uma da je Veliki Petak. Valjda je Majka poslala fax da je to sasvim ok. Mislim, i oni idu tehnološki prema naprijed. Nije to više ona srednjovjekovna ustanova koja linčuje ljude. Ali samo zato jer imaju fax. Ili zato što je Anto župnik. Eh, jebiga, sad više nisam sigurna. No, ja ću ko' moj sused narkić. On se uneredi ko' stoka, pokrade susedu i dućan ispred zgrade, pa onda kad ga popusti, ode kod župnika Jure cmoljit za oprost. I tako svaki drugi dan. Ispovijed, dvije, tri molitve i on je sasvim čist i grijesi su mu oprošteni. Ode i ja danas nakon 20-ak umjetnih plodnji isto zatražiti oprost. Sigurna sam da ću ga dobiti i danas i sljedeći put. I da, imao je onaj mali pravo koji je rekao - Kad sam bio mali, molio sam Boga da mi da bicikl. Kad sam malo odrastao, shvatio sam da to tako ne funkcionira, pa sam ukrao bicikl i molio za oprost.

Jučer eto, uslijed potresa, isplivao otok. Alo ljudi, cijeli otok. Turisti odma' pohrlili na last minute stranice, mahnito kupujući avio-karte pa da vide to svjetsko čudo. Čudno, baš ovih dana, kada bi trebali dobiti neke konkretnije informacije recimo o tome koliko će nas godina hebanja od strane mile nam EU koštati zahebancija s njima, otok skrene pažnju. Bez obzira što je jedan takav 2012. isplovio u Crvenom moru ispred Jemena i jedan 2011. pred Božić ispred Španjolske obale. No tada nije bilo Milinovićevih sranja koje sad nekak' treba gurnut pod tepih kako ga netko nebi zagutio slučajno ga ugledavši kako po skrivečki pokušava pretrčati put od automobila do ulaza u Banske Dvore. Nije bilo sjednica vlade na kojem se već danima priča o „Lex Perković“. O majke ti mile. Ovo ko' da je župnik Ante pisao bajku za malu djecu. I to mi je u istoj kategoriji kad narkomane veličate a neplodne mlatite lopatom. Neka ubojica ovdje odleži godinu, dve! Nema nama što Europa govoriti koliko će naši ljudi i gdje izdržavati kaznu!!! Ljudi? Tko je u cijeloj ovoj priči točno čovjek. Ubojica? Idiot koji mu neće sljepit kaznu da mu se drek u guzici stisne? Ili mi, koji pušimo priče o uskrslim otocima i svjetlećim predmetima a nisu žarulje? E da. Ovo o lebdećim otocima. Inače je to sasvim normalna geološka pojava koja se obično pojavi nakon svakog većeg potresa koji se dogodio iznad tektonskih ploča koje zapnu jedna pod drugom.

Ah, kad smo kod tih svjetlećih predmeta. Zar zaista još postoji netko u našoj državi tko vjeruje u Međugorje na ovaj način kako ga tamošnji stanovnici prikazuju? Da se razumijemo. Ne vrijeđam ničiju vjeru ili nevjeru. Ne ulazim u rasprave postoji li nešto, da li se ikada ukazuje, ima li netko moć vidjeti nešto što drugi ne vide. Ne osporavam čuda koja ni danas nisu ničime objašnjena. Ne kažem da ne postoje i da smo još daleko od toga da nam sve na ovom svijetu bude shvatljivo i bisto. Ali brate mili, ovo je pre ali presmiješno. Nema šanse da kod nas nešto bude normalno. Recimo, da netko dobije stigme naočigled svima, što je katolička crkva proglasila čudom i što i jest čudo. Da se nečiji leš nakon smrti ne raspadne, nego ostane netaknut. Pogotovo ako se radi o vidjelici Majke Božje. Meni ova Vicka već sad smrdi, a ne znam kako će kad cepikne tek da vonja. U svakom slučaju, čestitam im na genijalnom biznisu, Hercegovci su tu uvijek bili nekako vodeća narodna skupina i tu im skidam kapu. Mada, sve se bojim što mi moglo biti s onim Kerumovim kipom na Marjanu. Možda cijeli Split bude osvjetljen poput scene iz serije Malcolm in the middle kada nestašnji dječarci pripreme vatromet sa šećerom na kraju u obliku rakete Komodo 3000. I gledajući svu tu sprdačinu oko flourescentne boje kipa, braće Trotter i prepucavanja Hrvata po raznim forumima, mogu samo reći - Ne znam dali Bog postoji, ne mogu tvrdi niti da ne postoji, niti isključujem mogućnost da postoji, ali bilo bi bolje za njegov ugled da ne postoji. Definitivno.

Ja se dam okladiti da 99% hrvatske nacije ne zna nabrojati svih sedam svjetskih čuda a kamoli bar pet priznatih čuda od strane Katoličke crkve. Al' svi se znaju čuditi. Čudna li čuda. Ili kako pametni kažu.Čuda se ne događaju u suprotnosti s prirodom, nego samo s onim što im podrazumijevamo pod prirodom. Čuda se događaju svakog dana; promijeni svoje mišljenje o tome šta je čudo i vidjet ćeš ih svuda oko sebe. U bačvi vina skrivena su mnoga čuda. E ova zadnja je fakat istinita. Nakon svog zadnjeg pijanstva, moja kuja je imala tri oka, devet nogu i pjevala je nešto od Rozge. A ja takav skeptik! Fuj me bilo! Fuj! Sad se sramim i idem. Na ispovijed. Najboljoj prijateljici. Uz čašu vina.